ŠTETNOSTI PRETJERANOG GLEDANJA TELEVIZIJE
Danas je prosto nemoguće zamisliti život bez televizije i sredstava masovne komunikacije.
Masovni mediji imaju i svoje dobre strane: ljudi se mnogo bolje
upoznati sa svijetom u kome žive, mogu preko svojih malih
ekrana upoznati druge kulture i ljude, saznati nešto novo i , naravno, uživati u filmskim i drugim umjetničkim dostignućima. Sve je to dobro i pozitivno, ali na televiziji se pojavljuju i stvari koje nisu za dječje oči.
Predškolska djeca i djeca do otprilike desete godine života nisu u stanju razlikovati što je stvarnost, a što fantazija. Sve što vide na televiziji za njih je stvarnost i zbog toga je opasno kada malo dijete gleda slike nasilja i druge, njegovom dobu i razumu, neprimjerene prizore. Istraživači su zabilježili nasilje u 85 posto filmova koji se svakodnevno pokazuju na TV-u. Brze izmjene slika, događaji i
likovi snažno utiču na djetinje osjećaje izazivajući napetost i strah. Ono sve te dojmove ne može srediti u svojoj glavi jer mu nedostaje
iskustvo i proces mišljenja kao kod odraslih. To može dovesti do teških psihičkih poremećaja koji se javljaju uvidu košmara, mokrenja u krevet, tikova, nesanice, razdražljivosti, premorenosti i lošijeg uspjeha u školi.
Za zdrav i pravilan proces učenja i pamćenja kod predškolskog djeteta i djeteta na ranom školskom uzrastu presudno je praktično
iskustvo, slobodna igra, samostalno obavljanje nekih zadataka te učenje na pokušajima i pogreškama. Neizostavno je i važno je da dijete doživi vlastite osjećaje uspjeha ili neuspjeha, da postane svjesno posljedica svojih aktivnosti i da postane vješto u baratanju sa predmetima koji ga okružuju.
Često roditelji griješe što zbog nedostatku vremena dopuštaju djeci da ona sama gledaju televiziju. To je pogrešno. Dijete tako postaje pasivni promatrač televizijskog programa i takav stav može zauzeti i u stvarnom životu: postat će možda izgubljeni, pasivni promatrač svog života, usamljen i duboko nesretan zbog osjećaja besmislenosti. Ako malo razgledamo oko sebe, vidjet ćemo mnogo takvih otuđenih i usamljenih mladih lica. Tinejdžeri su osobito podložno različitim utjecajima, najviše preko vršnjaka i televizije, odnosno, masovnih medija. Mlada osoba traga za vlastitim identitetom i vrijednostima. Gledajući nasilje i druge negativne produkte našeg društva u filmovima, emisijama, preko igrica ili Interneta, tinejdžer će se možda i nesvjesno navići na pogrešna ponašanja i stavove kao što su
lov za novcem, laganje, netolerancija, brutalnost, agresija i sl. Ispitivanja su pokazala da je tinejdžersko nasilje u 19. godini veće ukoliko je gledanost TV-nasilja u 8. godini bila česta.
Djeci, osobito mlaĎoj, je potrebno ograničiti vrijeme gledanja televizije i ako je moguće neka i roditelj uvijek bude u blizini da bi mogao odgovoriti na pitanja i da bi aktivno sudjelovao u gledanju. Isto tako, nije svejedno što djeca gledaju. Dokazano je da djeca koja gledaju dječje obrazovne emisije bolje čitaju i imaju razvijenije
jezične vještine od djece koja gledaju samo crtiće i programe za odra
sle. Djeci je potrebna briga, bavljenje i podrška roditelja i to im treba omogućiti svakodnevno pa makar i kratkotrajno (naglasak je na kvalitetu, a ne na kvantitetu vremena provedenog zajedno sa roditeljima).
Dijete se isto tako može samo baviti nečim, na primjer, može crtati, slikati, igrati se kućnim ljubimcem, s drugom djecom, pohađati izvanškolske aktivnosti, ići u neki športski klub i sl. To će sve obogatiti njegov duh i tijelo, razviti koordinaciju, komunikaciju, socijalnu i praktičnu inteligenciju te spriječiti da dijete kasnije postane ovisnik o televiziji. Ono što je ovdje bit je da se djetetu
omoguće vlastita iskustva, a ne iskustva iz druge ruke.
