Literarni rad: „Da te volim duša zna, draga moja BiH“, 3. mjesto
Da te volim duša zna, draga moja BiH
Kažu da je teško definisati ljubav, jer ljubav se ne objašnjava, ljubav se doživljava, pa je zato i teško objasniti ljubav prema Bosni. Bosna nema objašnjenja, Bosnu možete samo doživjeti. U ovoj zemlji ima i patnje i bola i situacija kada se znamo ujediniti ili razjediniti kako nam se prohtije, ali ima i mnogo toga lijepog, mnogo toga što naš život čini ljepšim i što od nas čini stabalce koje je pustilo korijene u bosanskim rijekama.
I baš to stabalce ne misli da ide od svoje zemlje jer tu mu je najljepše i najbolje. Zaluta ponekad i neki list u tuđu baštu, nekoga povjetarac nosi dalje, preko livada i šuma, ali onaj najljepši cvijetak, najljepši pupoljčić ostaje ovdje. Ima ljudi, puno rijeka, ali nigdje te ljepote kao u našoj Bosni. Gazile su Bošnje mnogo nekih drugih rijeka, ali jedna je naša Una!
Išli su ovi narodi preko mnogih mostova i kao nekih ćuprija, neki su ih ostavili bez daha. Na nekima su našli svoju prvu ljubav, ali niko nije kao naša zelena nevjesta Neretva. Svoju žeđ čovjek može ugasiti na mnogo različitih načina. Ima tih načina mnogo, ali nigdje nema boljeg od hladne vode sa česme na Baščaršiji, biserne su njene kapljice. Zapitajte se dragi ljudi ima li igdje ljepše vode na svijetu? Boriše se prkosni Bosanci preko raznih brda, na nekima su im i kosti ostale, ali nigdje da nađu brdo sa kojim će zaplakati i reći im svoje teške jade i sanjati o svojoj nesuđenoj ljubavi. Nigdje nema takvog brda kao u našoj Bosni.Tu su brda čudesna, samo naš Bošnje zna razumjeti planine jer zna da planine i brda imaju našu bosansku dušu. Ne puše vjetar s Bjelašnice i Veleža tek onako, to on daje snagu Bosancima. Sprema im nova iskušenja, uči ih pouku iz života. Također, prenosi da merhamet mogu imati samo dobri ljudi i da nikad ne smiju dopustiti da ga izgube. Prolazile su Bošnje kroz mnoge metropole, a i provincije. Neki od njih postaše slavni, oholi i nadmoćni opet su imali taj topli pogled koji ima svaki čovjek, jer znaju da smo svi od krvi i mesa.To su ih naučile ove naše planine prepune živahnog lišća.Ipak , ako bolje pogledate vidjet ćete da u tim bosanskim očima ima neke mrtve prirode jer Pariz jeste čaršija, ali nije kao bosanska čaršija. Nema tamo mirisa naše kahve, ni naših fildžana, nema ni kaldrme niti ima našeg sevdaha. Sve je tu tamo tuđe, ništa nije kao naše.
Nisu Bošnje navikle gledati stalno u materijalno. Kod nas se gleda kroz oči u srce i duše, a nikad u džep. Zato nikada i nismo posjedovali novac , ali posjedujemo dušu koja nema cijenu i koju nikome nećemo dati. Mi zbog toga imamo svoj divni komšiluk , a oni imaju ni sami sebe. Mi imamo za taj glas – Dobro jutro – a oni se između jedva i poznaju. To naše se ne kupuje za novac ili karticom , to dragi ljudi, mnogo više vrijedi zato što ispuni dušu sa radošću , a sreća se ne kupuje.To je ono od srca i iz dubine srca , to je ono što može dokazati da se možemo nazivati “čovjekom”, a ne mašinama , to govori da je merhamet tu s nama i da nas nikad neće iznevjeriti . Zbog ovog će Travnik i naša draga Banja Luka uvijek biti čaršije za razliku od Pariza i Londona.
Zbog toga smo mi ljudi, nismo kao oni. Zbog toga se ne odvajamo od ostatka svijeta, dični smo i sa razlogom ponosni, jadni i gladni, tvrdoglavi , humani i čestiti .Zbog toga su nas varali, ubijali i rušili nam snove, ali mi unatoč svemu nismo prestali niti ćemo prestati biti prkosni. Za nas Bosance, jedina nacija je bila i bit će ČOVJEK.
Zbog ovoga svega mi najviše volimo ovu zemlju, zbog toga joj se svakog dana sve više i više divimo i ne možemo se nikad prestati diviti, zato se svi Bosanci jednim cijelim imenom mogu nazivati ,, domovinom ”, a to je po nama najljepši i najbolji izraz za ljubav koju naše Bošnje žive i osjećaju, a nikad je neće moći dovoljno opisati .Čudna je to zemlj , ali je puna ljepote. Hiljadu razloga za ljubav.
Rad su radile: Redžifa Rekić, Majda Rekić i Amina Bunić.