Dijete i polazak u vrtić/ školu

Polazak u vrtić/ školu je izazovan trenutak za dijete, ali i za roditelje. Novo okruženje, odgajateljica/ učiteljica i vršnjaci mogu izazvati osjećaj nesigurnosti i strepnje, naročito kod djeteta koje ranije nije pohađalo predškolsku ustanovu.
Nijedno dijete ne plače bez razloga.
Osjećaj nesigurnosti u susretu sa nepoznatim može biti razlog zbog kojeg dijete plače prije odlaska u vrtić/ školu.
Roditelji trebaju obratiti pažnju na to kako se dijete osjeća. Primoravajući ga na nešto uprkos strepnji koju osjeća nanose štetu postojećoj vezi povjerenja sa svojim djetetom. Sa djecom treba razgovarati o strahovima i nelagodi koju osjećaju, ozbiljno shvatajući njihove razloge.
 
Korisno je da majka bude uz dijete u periodu navikavanja na vrtićku/ školsku sredinu da bi ono steklo povjerenje i naviknulo se na odgajateljicu/ učiteljicu.
 
Ovo povjerenje će se lakše izgraditi ako se odgajateljica/ učiteljica bude ponašala smireno i blago. Pogrešno je služiti se metodama nasilnog odvajanja djeteta od majke i navikavanja na nove okolnosti uz plač. Ovakvim se postupcima kod djece stvaraju negativni stavovi o obrazovanju i novom periodu u njihovom životu.
 
Mnogi odgajatelji/ učitelji primijete da djeca prestaju plakati nakon nekog vremena i tako padaju u veliku zabludu “naviknuti će se plačući”. To što dijete nakon nekog vremena prestane plakati ne znači da se naviklo na vrtić/ školu. Igra/ učenje se samo način na koji dijete sebe zabavlja dok čeka roditelje. Čekajući majku ono tako potiskuje osjećaje.
 
Nije pedagoški ispravno dijete ostaviti u situaciji u kojoj je prinuđeno da potiskuje svoje osjećaje.
 
Pedagog dr. Adem Guneš