PRIJENOS PODATAKA I TELEFONSKA MREŽA
Razmjena podata između više povezanih računara ili između računara i njegovih vanjskih uređaja naziva se prijenos podataka.
Za ostvarivanje prijenosa podataka potrebno je imati:
– izvor informacija (računar),
– prijemnik informacija (računar),
– koder,
– dekoder i
– kanal veze.
Brzina prijenosa podataka između računara mjeri se brojem bita prenesenih u sekundi (bps engl. Bits per Second).
Da bi se postigla što veća brzina prijenosa vrši se kompresija podataka.
Pod kompresijom podataka podrazumijavaju se postupci kojima se ista informacija izražava manjim brojem bitova.
Prijenos podataka može biti: anlogni i digitalni.
Prijenos podataka u digitalnom obliku može biti: paralelni i serijski.
Pri paralelnom prijenosu podataka istovremeno se kroz više provodnika (žica) prenosi više bita.
Paralelni prijenos je osam puta brži od serijskog, i ima prednosti i u načinu izvedbe komunikacionih programa.
Veći broj provodnika ograničio je ovaj način prijenosa podataka samo za povezivanje uređaja čija udaljenost ne prelazi nekoliko desetina metara.
Kod serijskog prijenosa podaci se prenose bit po bit.
Za prijenos podataka na velike udaljenosti koristi se isključivo serijski prijenos.
Telefonska mreža je dominantna komunikacijska mreža.
Za prenos podataka putem telefonske mreže koristi se jedan par žica, pa se može ostvariti samo serijski prenos podataka.
Da bi ostvarili prenos potrebno je digitalne signale iz računara pretvoriti u analogne signale . Ovaj postupak se naziva modulacija a uređaj modulator.
Po prijemu analogni signal se pretvara u digitalni (razumljiv računaru). Postupak pretvaranja analognog u digitalni signal naziva se demodulacija, a uređaj demodulator.
Uređaj koji objedinjuje modulator i demodulator naziva se modem.
Ako je brzina prijenosa podataka preko ADSL linka 4 Mbps, za koliko će se vremena teoretski “download-ti” datoteka veličine 500MB?
